Montessori vrtić

Montessori pedagogiju osnovala je Marija Montessori, prva liječnica u Italiji, koja je ujedno studirala i pedagogiju, filozofiju i antropologiju, te je razvila svoju odgojnu metodu promatrajući djecu i uključujući znanja svih znanosti koje je studirala. U Montessori vrtiću putem Montessori filozofije i metode rada osiguravamo poticajnu okolinu u kojoj se svako dijete može slobodno razvijati, prateći njegov individualni tempo razvoja, uz ostvarivanje njegovih potencijala i talenata.

U lijepo i posebno pripremljenoj okolini  koja potiče na rad, uz posebno educirane odgojitelje, individualiziranim pristupom primjenjujemo načela i metode rada Montessori pedagogije, kako bismo poticali sva područja djetetova razvoja.

Montessori pedagogija povećava dječju prirodnu radoznalost i omogućuje mu spontano učenje i otkrivanje. Montessori pristup potiče samostalnost kod djeteta, vodeći se geslom „Pomozi mi da to učinim sam“, ne da ga se pripremi za školu, već da ga se pripremi za život. Djeca u Montessori vrtiću kroz niz vježbi, polazeći od konkretnog k apstraktnom, pomoću posebno načinjenog pribora i materijala, odnosno pripremljenog okružja, uče sama. Montessori odgojitelj ne poučava djecu, već ih prati i pomaže im da individualno usvajaju vježbe za poticanje samostalnosti, osjetilnosti, razvoja jezika i matematike.

Najvažnije točke usmjerenosti
Montessori pedagogije su:

  • Poticanje samostalnosti – razvoj praktičnih vještina, osamostaljivanje

  • Senzoričko područje – senzoričke vježbe kojima se razvijaju i usavršavaju sva  djetetova osjetila, osnova su i ishodište za aktivnosti usvajanja jezika i matematike

  • Jezično područje – usvaja se pomno pripremljenim didaktičkim pomagalima i materijalima

  • Matematika –  usvaja se poticajnim manipulativnim materijalom

  • Ostali sadržaji – umjetničke (glazbeno-scenski izraz, likovni), tjelesne, istraživalačke aktivnosti, sadržaji iz zemljopisnog i društvenog područja, botanike, zoologije; eksperimenti i projekti; priprema za školu